Alan Sinclair, jedan je od brojnih ljudi koji vjeruju da bi jednog dana, nakon smrti, mogli biti vraćeni u život. Zbog toga je naručio zamrzavanje svoga tijela i o svemu progovorio za The Guardian.
Za sebe kaže da je oduvijek bio svjestan koliko je život kratak i kako se brzo može prekinuti, te da nije važno jesi li kralj ili siromašan, smrt uvijek na kraju dođe. Alan je sredinom osamdesetih sa svojom ženom Sylvijom vodio dom za starije osobe u Brightonu kada je putem televizije čuo za zamrzavanje tijela. Oboje su se složili da je to fantastična ideja. Bilo je to doba kada je medicina postizala ogroman napredak na polju umjetne oplodnje, presađivanja srca i genetike.
Kontaktirali su tvrtku Alcor u Sjedinjenim Državama, a potom su unovčili svoje police osiguranja kako bi platili trošak zamrzavanja. „U Velikoj Britaniji tada nitko nije obavljao taj zahvat. Trebalo je napuniti žile antifrizom i zamrznuti tijelo na -20°C u samo 24 sata nakon smrti, a prije nego se pohrani na ‘čuvanje’ u tekući dušik“, priča Alan koji je potom otvorio podružnicu Alcora u svojoj zemlji. Kaže, klijenti su im različiti; od prodavača, običnih ljudi, sve do svećenika, što smatra pomalo čudnim.
No, godine su prolazile, a nitko od njihovih klijenata nije umirao, sve dok Sylvija prošlog proljeća nije oboljela od raka pluća. Nakon smrti, krv joj je brzo zamijenjena s antifrizom, tijelo ohlađeno suhim ledom, zapakirano i prebačeno u zrakoplov. Sada je pohranjeno u Michiganu u Sjedinjenim Državama na -196°C. Visi naglavačke u svojoj komori, ali i za to postoji dobar razlog. Ako slučajno bude problema u dotoku tekućeg dušika, glava će joj se posljednja odmrznuti.
Za ovaj je zahvat Sylvija platila 90 tisuća funti, gotovo milijun kuna. Danas je postupak ipak puno jeftiniji, no Alan Savjetuje da se uzme što skuplja usluga kako bi tvrtka uspješno i dugo poslovala. I sam će, kaže, kada umre, put Amerike. Sve se, dodaje, zasniva na vjeri, jer u ugovoru piše da će ga zamrznuti, ali ne i da će ga odmrznuti kada se stvori tehnologija koja bi ga, možda, jednog dana mogla vratiti u život.
„Znam da neki misle da je to bacanje novca. Zašto bi se netko želio vratiti u svijet koji će možda za 20 godina izgledati užasno. Ali mislim da bi takvo iskustvo moglo biti vrlo uzbudljivo. Prijatelj mi je rekao da se on nikada ne bi dao zamrznuti, jer mrzi hladnoću. Dodao je da kad netko umre, onda je umro zauvijek. Smiješno je da 99% ljudi tako misli. Nakon 46 godina braka Sylvija mi očajnički nedostaje. Mi smo bili obični ljudi koji žive normalne živote. Ali oboje smo voljeli maštati i imali smo želju za životom. I želimo to produžiti. Prema najboljem scenariju, mogli bismo se za nekoliko stotina godina ponovno sresti. Nitko ne želi umrijeti, ali probuditi se u drugom životu s ženom koju voliš bi bilo prekrasno“, zaključuje Alan.
Krionika je praksa čuvanja tijela preminulih osoba na ekstremno niskim temperaturama (obično na temperaturi tekućeg dušika, -196 C) u nadi da će njihovo oživljavanje biti moguće u budućnosti, kada medicinska tehnologija bude dovoljno napredna da izliječi sve bolesti i popravi oštećenja koja su dovela do smrti, te zaustavi i obrne proces starenja.
