Podcijenjena sepsa: Trovanje krvi vreba u bolnicama

Sepsa ili trovanje krvi još uvijek odnosi živote. S ovom bolešću se bore i u najsuvremenijim klinikama, a problem je komplicirano postavljanje dijagnoze. I pomanjkanje higijene.

Rolf Thiel se već sedam godina nalazi u programu ambulantne rehabilitacije. Bivšem rudaru je nakon jedne nezgode na radu bilo više puta operirano rame. I poslije posljednje operacije 2007. je isprva sve izgledalo kako treba. No tada se Rolfu stanje naglo pogoršalo: tijelo je kolabiralo, bubrezi otkazali, nakon čega je pao u komu. Tipični sindromi za sepsu. Ralf je imao sreću u nesreći jer se nalazio u bolnici gdje je sepsa brzo dijagnosticirana. Najvažniji su sati nakon pojavljivanja prvih simptoma: ako se sepsa odmah dijagnosticira mogućnost preživljavanja je 80 posto. Nakon šest sati šanse za preživljavanje su svega 30 posto. Samo u Njemačkoj svake godine od sepse oboli 60.000 osoba. Globalno se taj broj procjenjuje na 8 milijuna, upozorava Deutsche Welle.

Slabljenje imuniteta

Sepsa ili trovanje krvi je zapravo jedan oblik infekcije. Uzročnici bolesti dolaze u krvotok i napadaju organe. Zdravi organizam se lako izbori s tim napadima. No kod osoba s oslabljenim imunitetom, poput starijih pacijenata ili onih koji su upravo prošli neku tešku operaciju, je stanje drugačije. Posebno su osjetljivi pacijenti koji se nalaze na nekom dugotrajnom tretmanu poput kemoterapije. Problem kod sepse je taj što se uzročnik bolesti ne koncentrira na jedan organ nego se preko krvotoka proširi čitavim tijelom. “Najteže je prepoznati taj prijelaz s jednog organa ili područja na čitavo tijelo”, kaže Frank Martin Brunkhorst sa Sveučilišne klinike u Jeni. Ovaj stručnjak za sepsu opisuje kako je teško na licu mjesta prepoznati tragove nadolazećeg trovanja krvi. “U jednom trenutku je pacijent stabilan, samo s temperaturom, a kratko vrijeme nakon toga bunca i pada u komu. Potrebno je mnogo iskustva da bi se sepsa odmah prepoznala”, kaže Brunkhorst. No mnogi liječnici hitne pomoći ne raspolažu takvim iskustvom.

Psihičke sposobnosti opadaju

Kako je kod Rolfa Thiela došlo do sepse, ne zna se. Možda je jedna od od brojnih injekcija koje je dobivao u rame bila nečista. Ili neka od transfuzija? Rolf je imao sreću. No njegov život nije onakav kakav je bio prije oboljenja. Nekadašnji rudar se sada dok se penje stepenicama umara nakon svakog kata. Osim od tjelesnih tegoba pacijenti koji su preživjeli septični šok boluju i od psihičkih bolesti poput PTSP-a ili gubitka kognitivnih sposobnosti. „Mnoge pacijente možemo usporediti s pacijentima koji boluju od alzheimera. Sumnjamo da sepsa napada i neke stanice u mozgu koji nakon toga prouzrokuju stanje slično alzheimeru“, kaže Brunkhorst. To je primijetio i Rolf Thiel koji se nakon sepse sve teže koncentrira. “U glavi više nisam tako fit kao prije. Osjećam se deset godina starijim”, kaže pacijent.

Kriva higijena

Dvije trećine svih slučajeva sepse izbije u nekoj bolnici. „Moderna medicina je u stanju poboljšati i promijeniti život. No poslije kompliciranih operacija često ostaju ogromne rane koje su idealno stanište za bakterije i uzročnike upala“, kaže Brunkhorst. On je svjestan toga da se situacija s higijenom mora poboljšati. „20 posto svih oboljenja sepse možemo spriječiti boljom higijenom“, kaže ovaj stručnjak za sepsu. Prije svega je potrebno povećati stupanj senzibilnosti kod medicinskog osoblja. Daljnja mogućnost smanjenja rizika od sepse je redovito cijepljenje protiv gripe. No onima koji su preživjeli sepsu najvažnija je daljnja pomoć. Rolf Thiel pomoć dobiva od Njemačke udruge za pomoć oboljelima od sepse. „Oni su mi bili od pomoći, recimo, prilikom odlaska psihijatru, što baš i nije bio jednostavan korak“, kaže Thiel. A i činjenica da je zbog sepse s 43 bio prisiljen otići u invalidsku mirovinu je nešto s čim se morao suočiti i što nije bilo lako. I sve to zbog pomanjkanja higijene.

/autor: Autor Gudrun Heise/Nenad Kreizer, Deutsche Welle